Indonezija
Razbacane po Floreskom moru između Sulavesija i Floresa u istočnoj Indoneziji, Sabalana otoci tvore nisku koraljnu arhipelag koji su vrijeme i turizam gotovo u potpunosti ostavili netaknutim. Ovaj lanac malih otoka i atolova — dom ribarskim zajednicama Bajaua i Bugisa čiji su životi upravljani morem jednako potpuno kao i kod bilo kojeg naroda na Zemlji — pruža putnicima ekspedicijskih krstarenja uvid u pomorsku kulturu iznimne vještine i ljepote.
Karakter Sabalana otoka neraskidivo je povezan s narodom Bajau — "Morskim Nomadima" — čiji je odnos s oceanom neusporediv s bilo kojom drugom kulturom. Tradicionalno provodeći cijeli život na brodovima ili u kućama na stupovima iznad vode, Bajau su razvili fiziološke prilagodbe za ronjenje koje znanost tek počinje razumijevati, uključujući povećanu slezenu koja im omogućuje produženo zadržavanje daha. Njihove sposobnosti slobodnog ronjenja — spuštanje na dubine veće od dvadeset metara na jedan dah radi sakupljanja riba, morskih krastavaca i školjki — dokumentirali su istraživači s nekrivljenim divljenjem.
Morski okoliš oko otoka Sabalana odražava njihov položaj unutar Koraljnog trokuta — globalnog epicentra morske bioraznolikosti. Grebeni, iako na nekim mjestima pokazuju posljedice ribolova dinamitom (praksa koja se sada aktivno suzbija), zadržavaju izvanrednu raznolikost. Tvrdi koralji u više od stotinu vrsta pružaju okvir za ekosustav koji podržava divovske školjke, Napoleonove papagaje, grebenske morske pse, morske kornjače i sitne, nevjerojatno šarene nudibranhe, opsesiju podvodnih makro fotografa.
Život na otocima Sabalana prati ritmove koje diktiraju vjetar, plima i migracija riba. Kuće — izgrađene na stupovima iznad plitkih voda, povezane uskim stazama od vremenski istrošenih dasaka — čine vodene sela iznimnog karaktera. Djeca plivaju prije nego što prohodaju. Brodovi se grade bez nacrta, koristeći tehnike koje se prenose s generacije na generaciju. Večera je ono što je ocean tog dana pružio — pečena riba, morski krastavac, salata od morskih algi — uz rižu i ljuti sambal (pasta od čilija) koji je univerzalni začin indonezijske kuhinje.
Otok Sabalana uglavnom posjećuju ekspedicijski kruzeri i brodovi za ronjenje koji plove vodama između Sulavesija i Floresa. Nema turističkih sadržaja, redovitog prijevoza niti smještaja osim onoga što se može dogovoriti s lokalnim obiteljima. Najbolje vrijeme za posjet je tijekom suhe sezone od travnja do studenog, kada su mora najmirnija, a vidljivost najbolja. Kulturna osjetljivost je ključna — ove zajednice su stvarne i žive, nisu izložbe, te bi ih posjetitelji trebali pristupiti s poštovanjem i iskrenim interesom za razumijevanje.