Filipini
Corregidor Island
Lebdeći na ulazu u Zaljev Manila poput suzom oblikovanog stražara, otok Corregidor zauzima mjesto u filipinskoj i američkoj vojnoj povijesti koje malo koja lokacija može nadmašiti. Ovaj mali, utvrđeni otok — svega šest četvornih kilometara — bio je posljednje uporište savezničkih snaga tijekom japanske invazije na Filipine 1942. godine, kao i mjesto poznatog odlaska generala Douglasa MacArthura PT čamcem pod okriljem tame, uz zavjet „Vratiću se.“ Ruševine njegovih baterija, baraka i tunela ostaju među najpotresnijim ratnim spomenicima u Pacifiku.
Karakter otoka Corregidor oblikovan je sudarom tropske ljepote i ratne razaranja. Najviša točka otoka, Topside, pruža panoramski pogled na zaljev Manila, poluotok Bataan i daleki horizont Metro Manile. Među plamtećim stablima i bugenvilijama koje su ponovno osvojile vrh brda stoje ostaci ogromnih obalnih topničkih baterija — njihova betonska konstrukcija razbijena japanskim bombardiranjem, a čelik zahrđao u boju suhe krvi. Topničke baterije Way i Hearn, sa svojim masivnim minobacačima još uvijek usmjerenim prema nebu, spomenici su obrani koja je bila osuđena na propast, ali se nikada nije dobrovoljno predala.
Kompleks tunela Malinta najzagonetniji je unutarnji prostor Corregidora. Isklesan u vulkanskoj stijeni otoka od strane US Army Corps of Engineers 1930-ih, ovaj golemi podzemni sustav — s glavnim tunelom dugim gotovo 250 metara i dvadesetak bočnih prolaza — služio je kao zapovjedništvo generala MacArthura, bolnica koja je primala preko tisuću ranjenika te kao sjedište Vlade Filipinskog Commonwealtha tijekom opsade. Svjetlosno-zvučni spektakl unutar tunela oživljava atmosferu tih očajničkih mjeseci s emotivnim nabojem koji većinu posjetitelja iznenadi.
Prirodni ambijent otoka pruža upečatljiv kontrast njegovoj vojnoj povijesti. Vode koje okružuju Corregidor bogate su morskim životom, a obala otoka — mješavina kamenitih uvala i pješčanih plaža — nudi predah od intenziteta povijesnih lokaliteta. Šume koje su ponovno narasle nad ruševinama dom su populacijama dugorepih makaka, guštera varana i izvanrednog spektra leptira. U kasnim poslijepodnevnim satima, kada su turističke grupe otišle, a ruševine zlatno sjaje nasuprot zaljevu, Corregidor doseže ljepotu koja čini počast, a ne umanjuje sjećanje na ono što se ovdje dogodilo.
Corregidor je dostupan trajektom iz terminala CCP Complex u Manili, a putovanje traje približno devedeset minuta. Cjelodnevni izleti i paketi s noćenjem dostupni su putem Sun Cruises. Najbolje vrijeme za posjet je od studenog do svibnja, tijekom sušne sezone, kada je malo vjerojatno da će kiša ometati istraživanje na otvorenom. Otok ima ograničen smještaj — većina posjetitelja dolazi kao jednodnevni izletnici — a mali kafić nudi osnovna filipinska jela. Rano jutarnje i kasno poslijepodnevno svjetlo pružaju najatmosferičnije uvjete za fotografiju.